Martinje na Vuglec Bregu
Na Vuglec Bregu; dan Svetog Martina slavio se još od nekada, a komercijalno se slavi s početkom rada restorana Vuglec, pa je postalo je tradicionalno najveća fešta i veselica u godini…
Martinje ili blagdan svetoga Martina 11. studenoga je dan koji se diljem srednje Europe slavi u skladu s tradicijom i mnogim običajima. Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo, Sumartin, Virje i Vranjic u Hrvatskoj. U bitci kod Kisega između malobrojnih hrvatsko-mađarskih snaga predvođenih Nikolom Jurišićem protiv mnogobrojne turske vojske, žene i djeca su molili sv. Martina za pomoć i uskoro su turski vojnici pobjegli videći konjanika s plamenim mačem. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«.
Martinjem se obilježava kraj poslova u polju, osobito u vinogradu. Naime, dan sv. Martina podudara se s razdobljem u godini kad se u agrarnoj sredini dovršavaju svi poslovi izvan kuće i započinju pripreme za zimu. Sv. Martin je “vremenski graničar” koji stoji na razmeđu ljetnoga i zimskoga vremenskoga ciklusa.
Kult sv. Martina u Hrvatskoj vrlo je star i o tome svjedoče mnoge crkve koje su mu posvećene te čak i sam mjesec studeni koji se u kajkavaca naziva martinšćak ili pak martinjski mesec u Kastavštini. Matrinšćina je još od početaka zagrebačke biskupije bila kaptolska crkvena desetina, odnosno porez koji se morao regulirati do blagdana sv. Martina (Zaradija Kiš 2002: 205).
Sveti Martin ima nesreću što se njegova smrt našla u kalendaru na mjestu kada vinski procesi dolaze u završnu fazu. (…) Riječ je o zamjeni dionizijskog kulta i kršćanskih riječi i prepoznatljivoga scenarija do te mjere da neupućen čovjek više i ne razlikuje stvarni obred od parodije, posebice kada tu baštinu podrži i poneki neupućeni svećenik. (Šaško 2014)
Gosti se okupljaju uz mošt, pečene kestene i svirku zagorskih muzikaša a nakon što se svi okupe ide se u restoran na večeru gdje se tradicionalno jede guska s mlincima, crvenim dinstanim zeljem, krvavice, buncek i sl. a sve to uz najbolja vina iz naše vinarije.
Običaj krštenja mošta je šaljivi parodijski obred, a za dobru feštu i zabavu pobrinu se zagorski muzikaši i veseli Biskup sa svojim ministrantima koji vode „špelancije“ i krste mošt u mlado vino.
Dio špelancija:
„Dok Martin dojde v pol noč na vrata mošt bu čist kak nebe bez oblaka…
…krstil bu mošteka ime mu Vinček dal mnogi bu pajdaš radi njega v klancu ili v grabi zaspal“
Sva vina i pjenušce Vuglec možete istražiti i naručiti i na našem WEB SHOPU
